Slova u pismu označavaju zvukove govora. Pismo se ne može izgovoriti ili čuti, samo ga možemo napisati. Jedno slovo može označavati jedan ili više zvukova, zbog čega na ruskom jeziku ima više zvukova nego slova. Na ruskom abecedi ima 33 slova, od kojih dva ne znače zvukove, pomažu samo drugim slovima da omekšaju zvuk ili ga otežaju.
Vrijedi zapamtiti da sama slova nemaju nikakvo značenje. To je samo oznaka, čak možete izgovoriti likove izmišljene kako bi snimali zvukove na papir. Slova nisu podijeljena na samoglasnike, gluha, meka, sve te karakteristike odnose se na zvukove. Stoga, prije nego što dijete podučite abecedu, vrijedno je razmotriti da li pravilno razumijete značenje zvukova i slova. Doista, neki roditelji, ne želeći to sami, pogrešno odgajaju djecu, što tada izaziva zbrku u glavama mladih učenika.
Pisma ruskog jezika
Stigavši u školu, saznaju da sama slova ništa ne znače i da ih se ne može izgovoriti. Mnogo je pitanja koja su to zvukovi i odakle potječu, jer su slova učena na abecedi, ali pokazalo se da ih ne možete izgovoriti bez zvukova. Napokon, odrasli razumiju sve te suptilnosti na podsvjesnoj razini, a djeci je tako teško razumjeti svu ovu zbrku.
zvukovi
Zvuci su ono što izgovaramo i čujemo. Na slovu su zvukovi označeni slovima, a snimljeni su posebnim znakom - transkripcijom "[...]". Razlikuju se zvukovi: samoglasnici i suglasnici, tvrdi i meki, glasni i gluhi.
Po nekim riječima zvuk u potpunosti odgovara pisanom pismu, tj. t - [t], k - [k] itd. Drugim riječima, isto se pismo može izgovarati i čuti na različite načine. Postoje i riječi za koje izgleda da ispisana slova ispadaju prilikom izgovaranja. To znači da se nalaze na pismu, ali se ne izgovaraju u govoru. Postoje slučajevi kad kombinacija dva ili više slova daje samo jedan zvuk. I na kraju, postoje slova koja kombiniraju dva zvuka odjednom. To su takva slova kao: u, i, e, e, th.
Glavne razlike:
- Pismo se ne može izgovoriti, ali zvuk se ne može napisati.
- Slovo - predstavlja zvuk.
- Broj zvukova znatno premašuje broj slova.
rezultati
Može se zaključiti da zvukovi bez slova ne mogu postojati poput slova bez zvukova. Trebamo ne samo čuti, već i vidjeti tekst. Mala djeca prvo uče da govore, tj. stvaraju zvukove i tek tada ih se uči snimati ono što su rekli, tj. napraviti grafički snimke izgovorenih zvukova. Ponekad je djeci teško shvatiti razliku između slova i zvuka, radi lakšeg prepisivanja u kojem se riječ potpisuje zvukom. To znači da je svako slovo napisano u skladu sa zvukom koji čujemo u govoru. Tada djeci postaje lakše vidjeti tanku liniju između slova i zvuka.
Zvukovi i slova ne mogu postojati pojedinačno. Nema smisla pisati pisma ako ih je nemoguće izgovoriti, a koji je smisao izgovaranja ako bi bilo nemoguće napisati ono što je rečeno.
Sjećajte se da je prilikom školovanja svoje djece najbolje ne zavaravati ih neprovjerenim informacijama. Uostalom, dijete će dobro upijati materijal koji ćete mu predstaviti, a tada će mu se teže prekvalificirati i naviknuti na nove pojmove i pravila. Stoga je bolje nekoliko puta provjeriti podatke koje želite podijeliti s djetetom kako biste ubuduće izbjegli probleme s razvojem novog materijala..